Vožnja kroz zavoje - 2. dio

Vozačima koji se zadovoljavaju površnim znanjem, vožnja u zavojima ne predstavlja nikakav problem niti ih zanimaju pravila fizike i tehnika upravljanja koji stoje iza toga.

No, ostali dobro znaju kako je vožnja u zavojima vrlo važna pa ćemo ovoj problematici posvetiti još redaka. U ovom drugom dijelu članka posvećenom pravilima vožnje u zavojima objavljenima u časopisu „Vozač“ iz 1959. godine više će riječi biti o djelovanju centrifugalne sile i kočenju.

Centrifugalna sila nastoji odbaciti tijelo od središta gibanja što u ovom slučaju znači da pri vožnji kroz zavoj nastoji izbaciti vozilo iz zavoja. Poveća li se brzina povećati će se istovremeno i centrifugalna sila te će se vozilo nastojati što više udaljiti od središta zavoja. No, smanji li se brzina vožnje povečati će se težina vozila pa će vozilo težiti središtu zakrivljenosti zavoja. Centrifugalna sila u zavojima smanjuje se i uzvišenjem ceste čime se sila pretvara u pritisak na cestu i tako osigurava sigurniji prolazak zavoja.

Automobili čija je glavnina težine raspoređena sprijeda pokazuju tendenciju da u zavoju produže ravno naprijed i zadrže taj pravac u trenutku zakretanja kola. Stoga, kako bi vozilo pravilno prošlo kroz zavoj potrebno je zaokretati što je moguće više geometrijski. To znači da, što je veća brzina i što je manji polumjer krivine to više treba zaokretati volanom kako bi vozilo pratilo potrebnu krivulju.

Pri velikim brzinama ili kod velikih padina potrebno je smanjiti brzinu prije ulaska u zavoj. Najelegantnija metoda za to je pravovremeno oduzeti gas. Najbolje bi bilo u krivinama ne kočiti niti dodavati gas jer će tako vozilo biti najstabilnije na cesti. Naravno, uz sve navedeno vozač mora voditi računa o stanju kolnika i držati ispravan pritisk u gumama. Zaključno, glavno pravilo za vožnju u zavojima jest - u zavoj uči polagano, a izaći ubrzano.

Tekst: Lovre Bilić mag.soc.
Fotografija: Vozač