Vozači kao slijepci

Prema istraživanju koje su krajem '50-ih i početkom '60-ih godina provodili oftalmolozi utvrđeno je kako vozači koliko god da su pažljivi voze jedan dio puta kao da su slijepi tj. zatvorenih očiju.

Zvuči ludo, ali nakon opsežnog ispitivanja kojim se mjerila brzina kojom ljudsko oko nehotično žmirka utvrđeno je kako u prosjeku trepnemo 20 puta u minuti, a svako zatvaranje oka traje 1,5 sekundi. To nas dovodi do računice kako svaka normalna osoba 1/10 vremena (ne računajući spavanje) zapravo provede zatvorenih očiju. Znači, na 10 kilometara vožnje 1 kilometar vozimo zatvorenih očiju. Prilikom sklapanja očiju zjenice se okreću prema gore brzo, dok se natrag vraćaju nešto sporije tako da u trenutku otvaranja očiju vid nije u potpunosti normalan jer se fokus zjenice ne vraća trenutno. Na taj jedan, iako kratak tren, oko ipak ostaje zamućeno i ne može dati jasnu sliku. Kada se u obzir uzmu treptanje i njegove posljedice oftalmolozi su došli do zaključka da prosječan čovjek ne vidi otprilike 2 sata dnevno. Ovi podaci važni su za vozače motornih vozila. Pokazati ćemo na primjeru vožnje pri brzini od 90 km/h kojom auto prijeđe 14 m u pola sekunde. U tom vremenu vozač je trepnuo toliko puta da je u konačnici 5,5 m zapravo vozio zatvorenih očiju. Ako se tome doda još 10% prije nego se njegove zjenice adaptiraju na gledanje onda zapravo preko 8 m vozi „slijep“. Kod brzine od 120 km/h vozač će prijeći oko 11 m, a da uopće nije vidio cestu pred sobom.

Zanimljivo, prema istraživanjima žene trepću nešto manje od muškaraca i to 14 puta u minuti, a neke čak svako 18 sekundi samo jednom. Nervozni i napeti vozači trepću još češće pa je razdoblje „slijepila“ kod njih još duže.

Ova saznanja ne mogu biti opravdanja kod prometnih nezgoda, ali svakako se s ovim spoznajama još više povećava važnost savjesne i pažljive vožnje uz punu koncentraciju.

Tekst: Lovre Bilić mag.soc.