Ocjensko terensko prvenstvo Auto-moto saveza Hrvatske 1957.

Prvenstvo Hrvatske održano 26. srpnja 1957. godine okupilo je vozače koji su bili najuspješniji na klupskim ocjenskim vožnjama.

Prema pravilniku, u periodu od travnja do sredine srpnja, auto-moto društva su održavala svoja društvena natjecanja kao kvalifikacije za sudjelovanje na državnom prvenstvu. Među članovima društava vladao je ogroman interes pa je održano preko 30 društvenih kvalifikacijskih natjecanja.

Državnom prvenstvu u konačnici su pristupila 134 natjecatelja iz 20 društava, a dodatno je pravo sudjelovanja omogućeno ekipi tadašnje prometne Narodne milicije iz Zagreba. Natjecatelji su stigli iz sljedećih društava: Matulji, Rade Končar iz Zagreba, Preluk iz Rijeke, Miramare iz Zagreba, Zanatlija iz Zagreba, Vinkovci, Oroslavje, Karlovac, Pula, Virovitica, Slavonac iz Osijek, Zagreb iz Zagreba, Ivan Malek Gajer iz Preloga, Zagorac iz Krapine, Polet iz Vukovara, Josip Vitanović iz Šibenika, Zanatlija iz Savskog Marofa, Samobor, Koprivnica, Šibenik. Društvo s najviše natjecatelja bio je AMD Zanatlija iz Zagreba koji je prijavio čak 18 natjecatelja. AMD Preluk iz Rijeke prijavio je također znatan broj, njih 14, međutim samo je 1 natjecatelj došao na start prvenstva.

Trasa prvenstva pravilnikom je određena na relaciji od 258 km te podijeljena na dvije etape. Prva etapa u duljini od 176 km vozila se od Zagreba preko Ilovca, Ozlja, Črnomelja, Metljike, Bosanaca i Donje Dobre do Broda na Kupi. Tri kontrolne točke bile su u Ilovcu, Črnomelju i Bosanacima. Druga etapa vodila je od Broda na Kupi preko Delnica, Crnog Luga, Mrzlih vodica, Gornjeg Jelenja, Čavle, Kastva do Matulji u duljini od 82 km. Dvije kontrolne točke bile su u Crnom Lugu i Mrzlim vodicama. Specijalna terenska vožnja za motoriste održana je kod Crnog Luga. Na toj dionici svaki vozač motora morao je pokazati maksimum spretnosti i poznavanje vlastitog vozila, ali i fizičke kondicije. Vožnja spretnosti za automobiliste održana je na Preluku kod Opatije. Oni su svoju spretnost dokazivali vožnjom među čunjevima te vožnojm markiranom stazom koja je imitirala ulicu i pokazati skretanje pri najvećoj mogućoj brzini.

Trasa je čitavom dužinom od vozača zahtijevala potpunu tehničku i vozačku spretnost, a najzahtjevnije dionice bile su Delnica do Crnog Luga i od Čavli do Matulja preko Kastava.

Tekst: Željka Radić diplomirani konzervator-restaurator
Fotografije: Saobračaj