Održavanje vozila nakon Drugog svjetskog rata

Nakon Drugog svjetskog rata jedna od brojnih posljedica rata bio je i potpuno uništen vozni park. U to vrijeme željeznički promet u Hrvatskoj još nije bio u potpunosti izgrađen pa je prijevoz motornim vozilima imao primat pa je i obnova zemlje u prvom redu zahtijevala obnovu motornog voznog parka.

U to vrijeme vozni park su mahom činila trofejna vozila i vozila dobivena kao pomoć od UNNRA-a. Međutim, s vremenom se javio problem održavanja tih vozila pa je trebalo ili uvoziti dijelove ili pokrenuti vlastitu proizvodnju. U Hrvatskoj je tako 1949. godine osnovana radionica auto dijelova Rapid namijenjena isključivo potrebama remonta tadašnjeg voznog parka. Ova skromna radionica bila je smještena u prijašnjoj garaži Forda u Martićevoj 13, u Zagrebu.

Radionica je ispočetka raspolagala sa tek nekoliko zastarjelih alata i uređaja nabavljenih u Velikoj Britaniji. Izrađivali su se dijelovi koji su se najviše tražili za potrebe remonta, a njihova proizvodnja je bila obrtnička. S vremenom je Rapid povećao svoju proizvodnju te je dijelovima počeo opskrbljivati servise po Hrvatskoj. Tako su postavljeni temelji maloserijske proizvodnje pa je već krajem 1949. godine od ukupnog prometa na uslužne radove otpadalo 36,5%, a na serijsku proizvodnju 63,5%. U sljedećim godinama postotak uslužnih radova se smanjivao u korist serijske proizvodnje. Radionica Rapid je proizvodila metaloplastična brtvila za sva vozila američkog i europskog podrijetla, zupčanike za motorna vozila, kompletne mjenjačke kutije, poluosovine kamiona, ventile motora s unutarnjim sagorijevanjem za traktorska vozila itd.

Unatoč skromnim počecima, radionica Rapid je zbog svoje kvalitete uživala neograničeno povjerenje kupaca te je interes za njenim proizvodima konstantno rastao, a ponude pristizale sa svih strana.

Tekst: Dragan Gančević
Fotografije: Saobraćaj