Autokaroserija Zagreb

Nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine u Zagrebu je osnovana Autokaroserija Zagreb. Proizvodnja je započeta s tridesetak radnika u radionici u Savskoj cesti. Autokaroserija Zagreb prošla je težak put od sitnih popravaka i samo par zaposlenika do serijske proizvodnje autobusnih karoserija.

Proizvodilo se zanatski, no iako se ova karoserijska radionica službeno nazivala radionicom, obzirom na način rada imala je puno pravo nositi i naziv tvornica. Autokaroserija Zagreb nije imala grandiozne hale niti je ulagala milijune u proizvodnju, ali se unatoč tome uspjela uzdići pa se od 1954. godine osim popravcima karoserije bavila i izradom novih. Godine 1954. radionica je preseljena na novu lokaciju, u zagrebačku Dubravu te je započela je serijska proizvodnja karoserija. Obzirom na poslijeratnu situaciju autobusi su se tada gradili na najrazličitijim šasijama do kojih se moglo doći: Büssing, OM, TAM i druge.

Proizvodnja autobusa, pa makar na tuđoj šasiji, imala je veliki značaja i za cjelokupnu domaću industriju jer je 90 % materijala koji se koristio u proizvodnji bio domaćeg podrijetla. Kada se pogleda da se u to vrijeme pri nabavci autobusa iz inozemstva od njegove ukupne cijene 60% odnosilo na karoseriju, a 40% na motor i šasiju još je jasnije koliko je to značilo domaćoj industriji. Domaćom izradom karoserije, a uvozom samo motora i šasije za istu vrijednost novca dobivalo se mnogo više motornih vozila, a uz to se zapošljavala domaća radna snaga.

Autokaroserija Zagreb proizvodila je 100 autobusa godišnje, ali su njezine mogućnosti bile mnogo veće. No, teškoću je predstavljala proizvodnja različitih konstrukcija autobusnih šasija zbog čega se nije moglo pristupiti pravoj serijskoj proizvodnji.

Godine 1958. tvornica je ostvarila prvi veliki uspjeh s autobusom Raketa. Svojim futurističkim dizajnom i za ono doba luksuznom opremom ovaj je model brzo postao vodeći proizvod tvrtke.

Od 1969. godine tvornica je kao član Združenog poduzeća FAP – FAMOS započela proizvodnju autobusa prema licenci Daimler – Benza. To je donijelo znatan napredak u proizvodnji, ali i velike probleme jer tvornica nije mogla pratiti ritam tehnološkog razvoja koji je nametao Daimler – Benz.

Stoga su u Autokaroseriji Zagreb godinama paralelno radili na prvom u potpunosti domaćem autobusu podignutom na vlastitoj šasiji. Tako je 1979. proizveden prvi 12-metarski turistički autobus Dubrava 14 na domaćoj šasiji. Iste je godine tvornica promijenila ime u Tvornica autobusa Zagreb (TAZ). Pored Dubrave 14 TAZ je nastavio uspješno proizvoditi autobuse na šasijama drugih proizvođača i izvoziti ih u afričke zemlje, Kinu, Čehoslovačku, Veliku Britaniju, Dansku i Irsku.

Osamdesete su bile doba najvećeg uspona kada se proizvodilo 500 do 600 autobusa godišnje. Tijekom '90-ih godina proizvodnja se naglo smanjila te je u konačnici potpuno obustavljena. Jedini uspješan projekt prije zatvaranja tvornice bili su oklopni autobusi za Hrvatsku vojsku.

Tekst: Josip Radić dipl.oec.
Fotografije: Časopis "Saobraćaj"